Za razliku od ljudi, mačke bolje vide noću. Ova životinja takođe ima jače razvijen periferni vid, ali su pahuljasta stvorenja inferiorna od ljudi u percepciji spektra boja i jasnoći oblika.
Noćni grabežljivci
Mačke su krepuskularne, što znači da su aktivnije tijekom večernjih i jutarnjih sutona. To objašnjava činjenicu da vide mnogo bolje od ljudi u mraku. U mrežnici mačjeg oka 6-8 puta više štapića koji su osjetljivi na prigušeno svjetlo u odnosu na ljudski organ vida. Ova vizija kod mačaka evoluirala je zbog njihovog načina života i potrebe za preživljavanjem u divljini.
Još jedna karakteristika mačjeg vida je sposobnost zjenice da se snažno skuplja i širi. Pri jakom svjetlu mačje oko se smanjuje na veličinu tankog filamenta, a pri slabom svjetlu širi se, gotovo u potpunosti prekrivajući rožnicu. U sumrak je tako proširena zjenica mačke sposobnija da apsorbira svjetlost.
Uz to, eliptični oblik mačjeg oka, povećana rožnica i sluznica na stražnjoj strani očne jabučice koja reflektira svjetlost natrag na mrežnicu sakupljaju više svjetlosti. Zbog ove osobine građe organa vida kod mačaka, oči jako sjaje u mraku.
Ogledalo mačjeg oka može promijeniti talasnu dužinu svjetlosti koju mačka opaža, tako da životinja može jasnije vidjeti plijen i druge predmete na pozadini noćnog neba. Lagani štapići takođe omogućavaju mačkama da bolje vide pokretne predmete u mraku.
Vizija kod ljudi i mačaka
Mačke imaju šire vidno polje od ljudi. Dok je kod ljudi 180 stepeni, kod ovih grabežljivaca je 200 stepeni. Periferni vid kod mačaka je također mnogo bolje razvijen nego kod ljudi. Važno im je primijetiti miša ili igračku u uglu sobe.
Za razliku od ljudi, mačke ne vide predmete u daljini tako jasno. Na primjer, osoba sa normalnim vidom na dnevnom svjetlu jasno vidi velike predmete na udaljenosti od 70 metara. Mačka će ove predmete vidjeti mutno. Njezin vid joj omogućava da ih jasno vidi na udaljenosti do 7 metara. U ljudskom organu vida ima više receptora za percepciju boje i detalja, čunjeva nego u mačaka. Isto se odnosi na percepciju kretanja po dnevnom svjetlu, koja je kod ljudi mnogo bolje razvijena nego kod manje braće.
Mačke različito percipiraju boje. Znanstvenici su nekada mislili da su mačke dikromati, odnosno ne percipiraju crvene i zelene nijanse. Kao što se kasnije pokazalo, i dalje vide neke zelene tonove.
No, na noćni vid mačaka, gdje su štapići glavni receptori, mali broj čunjeva ne utječe na ljude. Iako mačke ne mogu vidjeti u potpunom mraku, potrebna im je samo šestina svjetlosti koja je potrebna ljudima da bi jasno razlikovali predmete.
Mačke teško vide predmete ispod nosa. U tom smislu, oni su dalekovida stvorenja. Osjetit će miris hrane položene pored njuške, ali trebat će im vremena da je pronađu.