Za kratkoročne i male operacije u veterinarskoj medicini koristi se neinhalacijska anestezija. Kada se izvrši, životinja se intravenozno ubrizgava anestetik. Ako operacija zahtijeva dugotrajnu hiruršku intervenciju, koristi se inhalacijska anestezija.
Instrukcije
Korak 1
Anestezija je umjetno induciran san koji se koristi u veterinarskoj praksi za obavljanje hirurških operacija na životinjama. Anesteziju prati gubitak osjećaja, gubitak refleksa i opuštanje mišića. Pored operacija, anestezija se često koristi i za veterinarske preglede životinja.
Korak 2
Anestezija se obično dijeli na nekoliko faza. Tokom prve faze, životinja doživljava analgeziju - gubitak osjetljivosti na bol. Drugu fazu karakterizira uzbuđenje i različito se odvija kod različitih životinja. Izražava se u povećanoj fizičkoj aktivnosti - životinja se pokušava riješiti anestetičke maske ili pričvršćivanja zavoja. Treća faza anestezije naziva se hirurška. U tom periodu životinja započinje miran san, zjenice se sužavaju i prestaju reagirati na svjetlost. Operacija započinje tek na početku ove faze.
Korak 3
U veterinarskoj praksi najčešće se koriste neinhalacijski lijekovi za anesteziju - razni barbiturati, lijekovi "Methoxiton", "Rompun" i "Rometar". Anestetici grupe barbiturata mogu imati dugoročne i ultra kratkoročne efekte.
Korak 4
Neinhalacijski anestetici daju se intravenozno. Otopina se ubrizgava polako, kontrolišući stanje životinje. Obično se anestezija dogodi u roku od nekoliko minuta nakon početka injekcije. Po postizanju hirurške faze anestezije, životinja duboko udahne, nakon čega započinje san. Nakon toga, primjena anestetika se smanjuje ili zaustavlja.
Korak 5
U slučaju većine anestetika iz grupe barbiturata (heksenal, natrijum tiopental), opojni san traje ne duže od 20 minuta, pa su takvi lijekovi pogodni za male operacije.
Korak 6
U veterini se lijekovi na bazi ksilazina (Rompun, Rometar) također koriste za neinhalacijsku anesteziju. Ovi lijekovi imaju sedativni i analgetički učinak. Mogu se primjenjivati i intramuskularno i intravenozno i dopuštaju manje kirurške zahvate.
Korak 7
Ako je potrebna duga i traumatična operacija, koristi se inhalacijska anestezija. U savremenoj veterinarskoj medicini azotni oksid, medicinski eter i neke druge supstance koriste se za inhalacijsku anesteziju. U pravilu se za neinhalacijsku anesteziju koriste specijalni aparati za anesteziju. Za anesteziju eterom možete se ograničiti na jednostavnu anestetičku masku natopljenu medicinskim eterom. Maska se nanosi na lice životinje i udiše eterske pare dok ne zaspi.
